Pridruži se PGS-u i svojim djelovanjem unaprijedi naš zavičaj! Ispuni pristupnicu. |
Darijo Vasilić predsjednik je PGS-a, regionalne stranke koja participira u riječkoj izvršnoj vlasti, osvojio je sedam mandata zaredom kao gradonačelnik Krka i na neki način je postao sinonim za regionalizam u Primorsko-goranskoj županiji. PGS je u nekoliko zadnjih izbornih ciklusa ostvario s koalicijskim partnerima dobre rezultate, podržao je kandidaturu Zorana Milanovića pa se stranka trgla iz političke letargije i inercije. No, u godini kada PGS slavi 30 godina rada i kojoj se očekuju parlamentarni izbori ključno je pitanje hoće li stranka napraviti nužan politički iskorak, a to je vraćanje parlamentarnog statusa na državnoj razini. Pročitajte intervju koji je objavljen u Novom listu 22. veljače 2020. godine.
Kako komentirate prijetnje HSP-a, odnosno Stožera za obranu hrvatske Rijeke, da će zbog dijela programa Europske prijestolnice kulture pokrenuti mirnodopsku Oluju? Pitam vas to zbog toga što je PGS partner SDP-u na lokalnoj razini, a vaš je počasni predsjednik Nikola Ivaniš zamjenik gradonačelnika.
Činjenica je da se kultura može sagledavati iz različitih kutova i svatko je može doživljavati na svoj način. Samo otvorenja EPK 2020 bilo je sjajno – avangardno, moderno, drugačije, Rijeka je pokazala svoj identitet, građani su bili oduševljeni, koliko god su do 1. veljače različito mislili, na taj dan bili su jedinstveni, njih 20.000 došlo je u luku. To je bila priredba na svjetskoj razini koje se ne bi posramile svjetske metropole. Odlično odrađen posao onih koji su to osmilili i proveli, kao što je i HTV odlično odradio posao u produkcijskom smislu. To je bila prezentacija Hrvatske na najbolji mogući način. To je ono najbitnije. Drugo, jedna takva manifestacija izaziva različite kontroverze, a dio njih su i negodovanja kojim svjedočimo, a tiču se projekta u sklopu kojega je bila postavljeno sedam državnih zastava kojih je Rijeka bila dio, a među njima i jugoslavenska. Čudno je da skupinama, onih s desne strane političkog spektra, i koje pozivaju na mirnodopske Oluje ne smeta zastava Trećeg Reicha, a smetaju im simboli zvijezde i zastave Jugoslavije u kojoj smo svi živjeli do 1990. godine. Takve poruke su zbunjujuće, nejasne i u jednom dijelu opasne. Nalazimo se u 21. stoljeću i takve militantne poruke su neprimjerene, pogotovo za jedan slobodarski grad koji baštini sve najbolje iz povijesti kada je riječ o odnosu prema nacionalnim manjinama i multikulturalnosti, prema antifašizmu i svim pozitivnim vrijednostima jednog modernog društva. To je za svaku osudu.
Jeste li zadovoljni suradnjom sa SDP-om u Rijeci?
Ovo je bio jedan kompliciran mandat u koji se ušlo na način da SDPova većina nije bila natpolovična u gradskom parlamentu. Pitanje je koliko PGS može preuzeti odgovornost za takve rezultate izbora jer smo od 2001. godine do 2017. godine, 16 godina nastupali na izborima samostalno i dobijali smo10-ak posto glasova birača. Ne možemo preuzeti odgovornost za neke loše poteze gradske administracije u tom razdoblju. Sada participiramo u vlasti i imamo odgovornost zbog toga. Veliki je uspjeh bila stabilizacija predstavničke većine, a to nije uopće lako. Veliki uspjeh je održanje kontinuiteta u upravljanju gradom, a to je bio jedan od najvećih motiva našega ulaska u koaliciju sa SDP-om. Ocijenili smo da je SDP 2017. godine bio politički ugrožen i u Rijeci i u Primorsko-goranskoj županiji. Kao stranka lijevog liberalnog centra odlučili smo se priključiti socijaldemokratima i stabilizirati političku situaciju. Najveći problem Rijeke je to što je ona opozicijski grad u odnosu na državnu razinu. Od 14 mandata različitih vlada, SDP je imao tri vlade, a to je 20 posto vremena. Državna politika ima, a to pokazuju primjeri Zadra i Šibenika, i te kako veliki utjecaj na razvoj gradova. Neki gradovi stalno imaju suport iz državnog proračuna, dok je Rijeka u isto vrijeme svoje kapitalne projekte morala financirati sama. To je stvorilo proračunske dubioze koje onemogućavaju kreativnost u realizaciji novih projekata. Riječka gradska vlast i administracija svoju su snagu i znanje pokazale kada je riječ o povlačenju europskih sredstava pa je Rijeka tu lider u Hrvatskoj. Ipak, izostala je nacionalna komponenta, a zbog čega je grad ispaštao i ispašta. Neki kapitalni projekti pokušavaju se realizirati u suradnji s privatnim sektorom, ali problem je što nema dovoljno privatnog angažmana da se pokrenu projekti kao što su Delta ili kolodvor na Žabici.
Mnogi vam prigovaraju da vam u Rijeci ništa nije valjalo dok ste bili u oporbi, a da vam sada kada ste dio vlasti sve valja. Jesu li te kritike opravdane?
Kritike su opravdane. To je na neki način stil kako se u politici funkcionira. Kada smo u opoziciji, kroz pojačanu dioptriju sagledavamo stvarno stanje, i građanima pokušavamo objasniti da je vlast loša. Cilj je skrenuti pažnju javnosti na svoje političko djelovanje, a kada si dio većine, sve činiš da bi opravdao što izvršna vlast radi. To je uobičajena praksa. U četiri
mandata bili smo dosta oštri kritičari vladajuće većine, a dans vjerujemo da smo dali doprinos novom sadržaju gradske politike i dio smo većine koja poteze izvršne vlasti brani.
U nekoliko navrata istakli ste da je 2019. godina za PGS bila uspješna, politički rejting testirali ste kao dio Amsterdamske koalicije na Europskim izborima, a bili ste među strankama koje su podržale predsjedničku kandidaturu Zorana Milanovića. Što to konkretno znači za rejting PGS-a?
Moje je mišljenje da je u prevladavanju regionalnih okvira političkog djelovanja izuzetno bitna 2015. godina kada smo krenuli u koaliciju s IDS-om. To nam je donijelo novu vjerodostojnost i prepoznatljivost, a samim time smo imali prostor za naglašavanje važnosti regionalnog koncepta u politici. Nedostajalo nam je jako malo do ostvarenja parlamentarnog statusa i 2015. godine i 2016. godine. S IDS-om je jako teško ući u koaliciju jer oni inzistiraju da prva tri mjesta na listi pripadnu njima. Bio sam četvrti na listi i nedostajalo nam je 2016. godine 500 glasova za saborski mandat. Nama je jako bitno vratiti parlamentarni status stranci, naročito na predstojećim izborima koji će se održati u 2020. godini kada slavimo 30. obljetnicu političkog rada. Prvih 17 godina smo imali parlamentarni status, započeli smo 90-tih s Vladimirom Bebićem, a završili s Nikolom Ivanišem koji je bio saborski zastupnik u tri mandata do 2007. godine. Zadnjih 13 godina nismo parlamentarna stranka i vraćanje parlamentarnog statusa izuzetno nam je važno zbog vidljivosti, prepoznatljivosti i promocije naših projekata. Kada imate parlamentarni status, relevantan ste sudionik na političkoj sceni. Bez toga je teško funkcionirati. Ne želimo propustiti priliku na predstojećim parlamentarnim izborima. Bili smo dio Amsterdamske koalicije i podržali smo Valtera Flegu koji je ušao u Europski parlament. Naš doprinos su nam priznali svi, a da imamo relevantan rejting pokazali su i predsjednički izbori.
A jeste li u stanju kapitalizirati vašu političku poziciju na predstojećim parlamentarnim izborima i s kim ćete koalirati?
I u SDP-u i u IDS-u priznaju da nam je rejting narastao i da smo poželjan politički partner. Razgovaramo i s jednima i drugima, a tražimo poziciju na listi koja je prolazna za Sabor. To bi značilo treće mjesto na listi s IDSom, a na listi sa SDP-om peto mjesto. Postoji i mogućnost da svi zajedno završimo u istom bloku u 8. izbornoj jedinici, a to je opet nešto drugo. Nama je svjetonazorski bliži IDS, ali nismo sigurni da ćemo surađujući s njima vratiti parlamentarni status.
Kakva je vaša procjena o ishodu izbora, vjerujete li u promjenu i kako uopće ocjenjujete mandat Andreja Plenkovića kao premijera? Čovjek se ne može načuditi da je uspio izgurati cijeli mandat s obzirom na političku konstelaciju.
Mora se priznati da je snalažljiv i da mu je pomoglo njegovo veliko iskustvo u diplomaciji u vođenju vlade. Ne sjećam se ni jedne nestabilnije vlade u odnosu na ovu, po broju ministara koji su smijenjeni zbog korupcijskih afera, ali na ruku mu ide dobar gospodarski moment u svijetu, a onda i u Hrvatskoj. Dobro brodi i vjerujem da će odraditi mandat do kraja. Kada maknemo političku pragmu na stranu, ova vlada nije odradila dobar posao, nisu stvorene pretpostavke za potencijalne godine krize i ništa se reformski nije dogodilo kada je riječ o reformi javne uprave, decentralizaciji. Dapače, 90 posto svih mjera koje je vlada poduzela išle su preko leđa lokalne i regionalne samouprave.
Ajmo to matematički pojasniti, od 10 kuna koliko ide državi, a koliko lokalnoj samoupravi?
Lokalnoj samoupravi ide deset posto, odnosno kunu. Državni proračun iznosi 150 milijardi kuna, a sve jedinice lokalne samouprave imaju oko 15 milijardi kuna. U Europi je uobičajeno da je to 20 do 30 posto. Primjerice, proračun Grada Rijeka i prije deset godina i danas je oko milijardu kuna, što znači da rast BDP-a i rast plaća gradski proračun nije osjetio. Tako je i u drugim gradovima i općinama, troškovi rastu, obveze rastu, u lokalnim proračunima nema prostora za kapitalne projekte i oni se mogu financirati isključivo iz europskih fondova ili iz nacionalne potpore koja izostaje prema svima onima koji se ne zovu HDZ.
Što je potrebno da bi se pobijedio HDZ na parlamentarnim izborima?
Treba kao i u slučaju predsjedničkih izbora povezati cijeli lijevo-liberalni centar. Mora se pokazati sinergija među svima, međusobno nenapadanje i suradnja. Kaže se da više mreža bolje lovi nego jedna mreža. Bolje je više koalicijskih blokova od jednog velikog, ali oni moraju biti kompatibilni u smislu zajedničke strategije i spremnosti na postizbornu suradnju. Nije to lako, ali je izbor Zorana Milanovića pokazao da je to moguće. Ali teško je to komparirati budući da je riječ o različitim izbornim sustavima na parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Možete vi u 8. izbornoj jedinici dobiti milijardu glasova, ali imat ćete deset mandata kao i HDZ u svojim izbornim utvrdama s puno manje glasova. To je problem izbornog sustava kada su u pitanju parlamentarni izbori, a još ga je Vladimir šeks kreirao. Taj sustav najviše odgovara HDZ-u koji je skrojio izborne jedinice po Hrvatskoj da bi najmanje izgubili. Riječ je o nepravednom izbornom sustavu. Bit će teško pobijediti HDZ, ali dokazali smo da je to moguće i vjerujem da će tako biti i na ovim parlamentarnim
izborima.
Jeste li zadovoljni potezima Zorana Milanovića nakon što je izabran za predsjednika Hrvatske?
Potpuno sam zadovoljan. Nije estradiziran što je jako dobro i pozitivan je iskorak u odnosu na ono što je radila Kolinda Grabar Kitarović. Striktno se drži ustavnih ovlasti i kao diplomirani pravnik točno zna što Ustav nalaže kada je riječ o nadležnostima. S obzirom na njegov karakter, mislim da će moći brzo reagirati na sve nepravde u društvu, a budući da je riječ predsjednika Hrvatske najjače oružje na toj funkciji, ne sumnjam da će posao odraditi dobro. Sviđa mi se i ideja da se inauguracija odradi na skromijoj razini jer je to primjerenije Hrvatskoj. Mi ne ustoličujemo kralja.
Koji je vaš program i za što ćete se zalagati ako uđete u Sabor?
Težište treba staviti na Hrvatsku s novim tehnologijama i na infrastrukturi novog doba, odnosno svjetlovodnim mrežama i brzom prijenosu podataka. Takva infrastruktura onemogućila bi iseljavanje s otoka, iz Gorskog kotara ili bilo kojih dijelova Hrvatske. Ljudi bi mogli u svakom dijelu zemlje funkcionirati i poslovati kao da su u centru Zagreba. Javni sektor to mora dovesti do takozvanih bijelih područja za koja ne postoji komercijalni interes. To je prilika Hrvatskoj. Bavit ću se i kvalitetom života na otocima. To sam radio kao saborski zastupnik u mandatu Račanove vlade kada smo uspjeli projektima i programima povećati broj stanovnika na otocima, što je bilo prvi put u sto godina. Aktualna nvlada napustila je sve te projekte i zadnjih pet godina ništa se ne radi po tom pitanju. Svakako je i decentralizacija jedna od tema na kojoj ću inzistirati. Hrvatska ima još jakopuno resursa koje u funkciju mogu staviti jedino gradovi i općine, a riječ je o poljoprivrednom zemljištu, pomorskom dobru. Prenošenjem nadležnosti na lokalnu samoupravu moglo bi značiti novi gospodarski iskorak u razdoblju pred nama.
Da vam se ponudi mjesto u izvršnoj državnoj vlasti, bi li to prihvatili? Reference definitivno imate budući da ste sedam mandata zaredom izabrani za gradonačelnika Grada Krka.
Nisam o tome razmišljao i teško mi je u ovom trenutku reći da ili ne. Izvršna vlast zahtijeva velikuenergiju i iskustvo. Vj erujem da to imam. Posao u ministarstvima zahtijeva brojne kompetencije i svakako bih morao sam sebe preispitati imam li ih i bih li mogao odgovoriti na sve izazove.
Što bi prvo trebalo napraviti kada je riječ o decentralizaciji?
Odmah treba napraviti analizu teritorijalnog ustroja Hrvatske. Kada se govori o problemima hrvatskog društva, jedan od ključnih problema koji se spominje je broj jedinica lokalne i regionalne samouprave. Svi se slažu da ih je previše. Ključna je ekonomska analiza. Preko 50 posto jedinica lokalne samouprave je manje od 3.000 stanovnika. Treba utvrditi trebaju li sve one imati profesionalnu administraciju ili jedan dio njih koje nisu ekonomski samostalne treba ukinuti i onda njihove administrativne nadležnosti pripojiti prvoj većoj lokalnoj samoupravi. U svakom slučaju, sustav treba pojeftiniti i ukinuti one jedinice lokalne samouprave koje nisu ekonomski samostalne. Kada je riječ o regionalnoj samoupravi, odnosno o županijama, mi smo u PGS-u mišljenja da bi Hrvatska puno bolje funkcionirala kada bi imala pet regija, a ne 20 županija plus Grad Zagreb. na regije bi se mogli prenijeti svi alati i nadležnosti centralne države, osim monetarne i vanjske politike i vojske. Imali bi jake regionalne parlamente i jaku regionalnu vlast i to na razini koja je bliža građanima, a samim tim i efikasnija. Ovaj sustav županija se pokazao nefunkcionalnim. One nemaju konkretnih obveza inadležnosti. Županije umrežavaju projekte s nekim drugim i uvijek su srednja razina vlasti koja koordinira projekte, ali nisu odgovorni za realizaciju projekta od projekta. Jako je malo projekata gdje je županija, uključujući našu Primorsko- goransku, investitor i nositelj građevinske dozvole.
Je li točno da administrativni preustroj koče dvije najveće stranke, HDZ i SDP?
Složio bih se s takvom ocjenom. Njima to ne odgovara. HDZ-u odgovara stanje kakvo je sada i kada je riječ o izbornom sustavu, ali i administrativmnom ustroju. Slično je i sa SDP-om uz manje razlike. Svima drugima ovakvo stanje ne odgovara, a ponajmanje građanima jer se sprječava razvoj i u političkom i u gospodarskom smislu.
Zbog čega oni to sprječavaju?
U Hrvatskoj imamo preko 500 jedinica lokalne samouprave, a tome treba dodati i županije. To je jako puno političkih funkcija, pričamo o načelnicima, gradonačelnicima, županima, njihovim zamjenicima, vrlo često ili najčešće pročelnicima, direktorima komunalnih društava, ravnateljima ustanova… To su tisuće ljudi koji su blizu velikim političkim strankama i koji motiviraju biračko tijelo za te stranke na parlamentarnim izborima. Pokazalo se da bez stranačke infrastrukture koja je razgranata do svakog sela teško itko može s obzirom na izborni sustav očekivati neki značajan rezultat. Velike stranke imaju promatrače na izbornim mjestimakoji doslovno prate jesu li njihovi članovi izašli na izbore. Sinekure su velikim strankama izuzetno važne i one su motivacijski faktor njihovim ljudima koji su im lojalni. To je veliki problem za Hrvatsku jer je riječ o negativnoj selekciji kadrova od najmanjeg sela do vrha države. Dok se toga ne riješimo, najbolji će raditi na sporednim poslovima, a lojalni i vjerni će upravljati sustavima i donositi ključne odluke.
Kako provesti fiskalnu decentralizaciju?
Treba decentralizirati dio državnih poreza, a najizdašniji je PDV. Četiri županije u Hrvatskoj ostvaruju više prihoda od onoga što potroše. To su Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Primorsko-goranska i Istarska županija. U PGŽ-u uprihodujemo 700 milijuna kuna više nego što potrošimo. Riječ je o detaljnoj analizi Ekonomskog instituta. Naravno dabi diranje u postojeći sustav izazvalo velike potrese, ali uvijek se kao kompenzacija može uvesti neka mjera solidarnosti. Danas je mjera solidarnostipretjerana jer centraliziramo sav javan novac, a vraćamo deset posto onima kojima to pripada, 90 posto ostaje države, a ono što se ponovno dijeli na niže razine dijeli se po stranačkom ključu. Treba omogućiti najboljima da budu razvojna lokomotiva Hrvatske. Pričali su mi u ljudi da su u bivšoj Jugoslaviji činovnici imali plaću ovisno o prosjeku općine u kojoj su radili. Policajci u Hrvatskoj su najviše voljeli doći raditi u krk i Opatiju jer su tu imali najveće plaće. Danas imamo situaciju da u Policijskoj postaji Krk ima puno upražnjenih sistematiziranih mjesta jer je temeljna plaća policajca 4.500 kuna i jednaka je u krku kao bilo gdje u Hrvatskoj, odnosno u Lici i Slavoniji gdje su troškovi života puno manji. Fiskalnom decentralizacijom uspostavila bi se nova pravednost, razvijeniji bi mogli funkcionirati i mogli bi vući one koji to nisu.
Što je s vašim zahtjevom oslobađanja građana Primorsko-goranske županije od plaćanja Krkčkog mosta i u kojoj je to fazi?
– Riječ je o staroj inicijativi i ona je povezana s mojim prvim političkim koracima. Davnih 90-ih godina prošlog stoljeća tvrdili smo da bi stanovnici otoka Krka i okolnih otoka trebali biti oslobođeni plaćanja mostarine. Na početku su bili oslobođeni dijela mostarine, a prvi put 2001. godine prihvaćanjem Zakona o otocima, mojim amandmanom, Vlada je prihvatila da se ukine naplata mostarine za sve stanovnike otoka Krka i sve privredne subjekte na Krku i susjednim otocima. Sada tražimo jednakost za sve ljude na način da posebno stanovnici Primorsko-goranske županije budu oslobođeni plaćanja mostarine. Tvrde da su veliki troškovi održavanja, da se prikupljeni novac može korisno iskoristiti za izgradnju nove mreže prometnica na otoku Krku. Mogu se složiti s kompromisnim rješenjem da oni koji jednom godišnje dolaze na Krk plate mostarinu od 35 ili 39 kuna po ljeti. Ali za stanovnike Primorsko-goranske županije koji gotovo tjedno dolaze na Krk to nije mali novac. Samim tim se Krk u zimskim mjesecima neadekvatno razvija jer nema dovoljno potrošača. Naglašavam da je most davno otplaćen, a na održavanje i plaće se troši 20 posto prihoda od naplate Krčkog mosta. Sazrelo je vrijeme da se u prvoj fazi plaćanja oslobode građani Primorsko-goranske županije, a nakon toga svi. Ustavni sud se po našoj tužbi proglasio nenadležnim, a nakon toga smo se obratili Visokom upravnom sudu sredinom prošle godine. Požurnicu smo poslali krajem prošle godine, a do danas nema nikakvog odgovora. Mi tvrdimo da je naplata mostarine nezakonita.
Kako komentirate da je po tom pitanju ministar Oleg Butković, a kojemu i politički protivnici priznaju da odrađuje dobre stvari za ovak kraj, prilično inertan?
– Njegov jedini motiv je relativno velik novac koji se uprihoduje od naplate mostarine, a koji je potpora za vraćanje kredita Hrvatskih autocesta. Ministar Butković tvrdi da je to uključeno u otplatni plan Svjetske banke i da bi sredstva od mostarine trebala biti nadomještena iz nekih drugih izvora. Moguće je da bi se stvari mogle promijeniti prije parlamentarnih izbora, a posebno ako ministar Butković bude kandidat za župana.