Pridruži se PGS-u i svojim djelovanjem unaprijedi naš zavičaj! Ispuni pristupnicu. |
Izvješće o poslovanju HNK „Ivana pl. Zajca“ za 2021. godinu, što ga je na glasanje Gradskom vijeću uputio intendant kazališta Marin Blažević, NIJE usvojeno. 13 glasova „ZA“ SDP-a i koalicijskih partnera te vijećnika „Možemo“ nije bilo dovoljno za prihvaćanje izvještaja što su ga odbili vijećnice i vijećnici PGS-a, HDZ-a, liste Davora Štimca i Unije Kvarnera dok su vijećnice i vijećnici Mosta bili suzdržani.
Aktivno učešće u raspravi o poslovanju riječke kazališne kuće tijekom nastavka posljednje sjednice Gradskog vijeća Grada Rijeci uzeli su i vijećnici Primorsko goranskog saveza.
Već tijekom rasprave po klubovima, koja je uslijedila nakon uvodnog izlaganja intendanta Marina Blaževića, zaiskrilo je između PGS-ove vijećnice Tee Mičić Badurina i Blaževića.
„Na konferenciji za novinare intendant izjavljuje da je kazalište u plusu i da je na ponos Riječana, što u naslov stavlja i „Novi list“, a istoga dana tjednik „Nacional“ objavljuje da je upravo on, Blažević, autor prijedloga novoga Zakona o kazalištima kojim bi sam sebi osigurao kudikamo veće intendantske ovlasti čemu se umjetnici žestoko protive i traže njegov odlazak iz „Ivana Zajca“. Mene takvo saznanje ne ispunjava ponosom. Kao niti mail što su ga sindikalisti uputili svim vijećnicima, a u kojemu se nabrajaju intendantova navodna kršenja zakona, pravilnika, statuta, moralnih normi…, optužuje ga se za maltretiranje radnika, namještanje poslova, a neke od mogućih nepodopština potkrijepljene su u tom mailu i stručnim mišljenjem pravnika koji tvrde da se radi o teškoj povredi internih akata, ali i radnoga prava. Ne znam je li i to na ponos Riječana“, rekla je Mičić Badurina pa komentirala Blaževićevu tvrdnju da se ona služi ilegalnim sredstvima u saznavanju detalja iz poslovanja i, uopće, funkcioniranja kazališta.
„Predstavlja li možda Vama problem što se ja, kao gradska vijećnica, a što mi jest dužnost i obaveza, raspitujem od zaposlenika Vaše kuće o radu kazališta. Ako Vas brine ta činjenica, onda to uistinu jest problem, ali Vaš, kao što bi trebao biti Vaš problem i činjenica da ste lani odbili odgovoriti na pitanje jednog vijećnika da podastrete pred nas sve financijske detalje vezane uz predstavu ‘Vježbanje života’. Opravdali ste to nedostatkom ljudskih resursa, ali i tvrdili da je riječ o poslovnoj tajni. To su, gospodine Blaževiću, nedopuštena sredstva jednog intendanta kazališta koje se financira javnim novcem“, zaključila je vijećnica PGS-a i dodala da se iz dostupnih financijskih pokazatelja jasno vide visoki iznosi honorara koje kazalište isplaćuje vanjskim suradnicima, gostima, pa je i navela nekoliko primjera, a svi se odnose na umjetnike angažirane u ulogama ili poslovima za koje je kazalište imalo vlastite kapacitete, odnosno zaposlene umjetnike. Upozorila je i na kontradiktorne podatke o brojevima programa i gledatelja koji se razlikuju u podnesenom izvještaju, na gomilanje administrativnog osoblja koje bi trebalo jamčiti dupkom puno gledalište što, međutim, nije slučaj. Upravo suprotno, intendant je umjetnicima koji sudjeluju u projektu davao po dvije besplatne ulaznice za članove njihovih obitelji, ali opet nije ispunio gledalište. Nabrajala je tako Mičić Badurina pa rekla i to da se čudi Blaževićevoj samohvali da u 2021. godini kazalište bilježi 75 posto veći broj publike u odnosu na 2020. Aludirala je na to da izvještaj nije potkrijepljen apsolutnim brojevima kako bi se znala stvarna slika stanja s obzirom da u 2020. kazalište mjesecima uopće nije ni radilo zbog epidemioloških mjera pa, dakle, nije bilo teško nadmašiti te brojke. Zaključila je da zbor ne funkcionira već tjednima jer su zboristi na prisilnom godišnjem zbog trenutačnog nepostojanja zborovođe, da se u orkestru angažiraju umirovljenici jer ga svirači napuštaju… Što se to zapravo u našem kazalištu događa, upitala je Mičić Badurina.
Osim izljeva bijesa, omalovažavanja i neprimjerene komunikacije, od Marina Blaževića malo je toga konkretnoga doznala. Ponovio je da je reagirao na njezine, kako tvrdi, krive informacije u priopćenju pa je ostao šokiran inzistiranjem na istim tvrdnjama i temama. Optužio ju je i da šalje poruke zboristima s molbom da skupljaju pikanterije o njemu što, dodat ćemo, nije istina s obzirom da spomenutu poruku niti je pisala niti je slala Tea Mičić Badurina. Potvrdio je da u orkestru sviraju umirovljenici, pohvalio se da u njegovom mandatu nije izgubljen niti jedan sudski spor zbog otkaza koje je on dao, ali nije rekao koliko ih je dobio i jesu li svi sporovi pravomoćno okončani. Nervozno se Blažević izderao na vijećnicu jer postavlja pitanje nedostatka zborovođe. Dakako, nije je demantirao već konstatirao da je postojeća završila na hitnoj operaciji zbog teške bolesti te da je, baš kako je Milić Badurina i rekla, u fazi raspisivanje natječaja za zapošljavanje novoga. Popunjavanje neophodnih kadrova, za pretpostaviti je, u nadležnosti je intendanta, a ne Gradskog vijeća, a izljevi patetike i bijesa teško mogu opovrgnuti da gospodin Blažević to nije učinio. Barem ne pravodobno.
„Kad tražite mimo procedure, gestapovskim metodama pikanterije o meni, dobit ćete ovakav odgovor“, zablistao je Blažević pa se požalio i da je uoči sjednice Gradskog vijeća zatražio susret na kavi s vijećnicima PGS-a očito misleći da je takav način komunikacije i rasprave s gradskim vijećnicima legalan, dopustiv i normalan. Dakako, odbijen je. Rekao je i da u HNK-u ne postoje ljudi koji dobivaju plaću, a ne rade u punom angažmanu. Njihova angažiranost je maksimalna, dodao je, a PGS će vrlo lako u skorije vrijeme i tu tvrdnju provjeriti.
Jasno, replicirala je Mičić Badurina i najavila da će intendant na njegovih deset kartica reagiranja dobiti dvadesetak kartica odgovora.
„I to zato jer Vaše reagiranje vrvi lažima, obmanama, objedama, manipulacijama, iskrivljavanjem podataka… Ono što čitavo vrijeme radite jest dizanje goleme buke kako biste njome pokušali utišati kritiku. Neće Vam proći taktika. O bolesti zborovoditeljice nisam ja govorila nego vi, a ja sam ustvrdila da se zbor nalazi na prisilnom godišnjem odmoru“, rekla je, a Blažević, između ostaloga, u svom govoru rekao da je zbor na godišnjem odmoru ne mjesec i pol nego petnaest dana, da se Mičić Badurina bavi podjelom uloga i umjetnošću o čemu „nema pojma“. Progovarajući, pak, o pitanju prešućivanja financijskih detalja vezanih uz „Vježbanje života“, Blažević je priznao da laže. Odnosno da je namjerno, svjesno i s predumišljajem prešutio podatke što ih je zatražio gradski vijećnik. Navodno, kako bi zaštitio preminulu glumicu Miru Furlan koja je igrala u predstavi, a za čiju je bolest, rekao je, u trenutku postavljanja vijećničkog pitanja znao te da je iz respekta prema njezinoj obitelji prešutio podatke u honoraru. Prevedeno, intendant kazališta što ga financiraju građanke i građani Rijeke respektira obitelj tada bolesne glumice, ali ne respektira Gradsko vijeće, vijećnice i vijećnike te građane koji ga plaćaju. Je li to odgovorno ponašanje jednoga „ravnatelja“ gradske ustanove i trebaju li svi ravnatelji javnih ustanova prešućivati financijske podatke jer respektiraju obitelj oboljeloga ili trebaju poštivati zakone i ostale propise, a respektirati svoje poslodavce, u ovom slučaju Grad Rijeku i građane grada. Uz to, osim Mire Furlan, na čiju se tadašnju bolest poziva, u „Vježbanju života“ igrali su i brojni drugi gosti, a honorare su, uz svoje plaće, dobili i neki u „Zajcu“ stalno zaposleni umjetnici, pa i Blažević sam. Kako je to moguće? Pa tako što je „Vježbanje života“ bio projekt EPK, a ne kazališta te su stoga dijeljeni i honorari. Drugo je pitanje jesu li svi zaposlenici tražili i dobili dozvolu za angažman izvan matične kuće te je li Blažević za svoj angažman na tom projektu tražio i dobio odobrenje Kazališnog vijeća, a na što ga obvezuje članak 32. Statuta HNK. Na pitanje je li završio stručni studij režije, a s obzirom da docira o tome tko smije raspravljati o umjetnosti, ali i da je režirao 18 predstava u riječkom HNK, Blažević je rekao da nije završio taj studij niti je po struci dramski redatelj, ali da je predavao na Akademiji dramskih umjetnosti (režiju ili?, op.a.) i da ne treba biti profesionalni režiser da bi režirao. Nije režirao 18 predstava, dometnuo je, ali i prešutio točan broj.
DIGNITE GLAVU IZ PIJESKA
„Glava u pijesku nije dobra za napredak, a vidim da u vijećnici ima mnogo glava u pijesku na ovoj raspravi. Nitko od nas nije izuzet od obaveze da sasluša ljude koji traže da ih saslušamo, da pročitamo što nam pišu. Ne moraju nužno biti u pravu, ali je u pravilu riječ o zaposlenicima kazališta koji, ne jedan dan, nego otprilike dvije godine hodočaste Gradom i traže da ih se sasluša. Sve se to intenziviralo posljednjih petnaestak dana, stižu mailovi svim vijećnicima, gradonačelniku… Možda su to sve pamfleti, ne znam, ali valjda trebamo reagirati na apele i vapaje svih tih ljudi i raspraviti o svemu što oni tvrde. Intendant će, svidjelo se to njemu ili ne, morat odgovarati na pitanja dok god mu ih budu postavljali ljudi koji su nadležni za to, gradski vijećnici prije svih“, rekao je tijekom rasprave Nikola Ivaniš. Dodao je da je jedna od ključnih primjedaba nezadovoljnih umjetnika preobimno dovođenje gostujućih umjetnika i njihovo plaćanje nemalim honorarima. Forsirati treba vlastite snage i na njima graditi budućnost, ustvrdio je Ivaniš i dodao da je druga tema o kojoj svi žele razgovarati narušenost međuljudskih odnosa koja je, tvrde neki, nabujala do silnih razina. „Nemojte mi reći da sam o tome načuo samo ja, a ne i velika većina vas. Je li to uistinu tako i u kojoj mjeri, ne znam, ali možda bi i o tome trebalo razgovarati. Kao i o tvrdnjama dijela zaposlenika da se u mandatu gospodina Blaževića znatno forsira jedna grana umjetnosti, opera, a nauštrb Hrvatske drame. Ja o tome, dakako, ne znam mnogo, ali neki drugi, oni koji se žale, možda znaju. Kako bilo, ako vijećnici razgovaraju o „Čistoći“, „Autotroleju“ i ostalim gradskim tvrtkama i ustanovama, valjda smiju i o kazalištu“, zaključio je Ivaniš.
Blažević je još jednom odgovorio da su domaći umjetnici angažirani u najvećoj mogućoj mjeri te da se vanjski suradnici pozivaju samo kada je to neophodno, a potom Ivaniša podsjetio da je osobno od njega nedavno tražio uslugu da u kazalištu zaposli jednu mladu riječku akademski obrazovanu glumicu s diplomom zagrebačke akademije. Blažević mu je, kako je rekao, poručio da on to tako ne radi, što je notorna neistina budući da Blažević sam odlučuje o angažmanu „svojih“ gostiju u HNK, u pravilu skupih.
Potom je intendant napustio vijećnicu pravdajući se neodgodivim obavezama i ostavio vijećnike bez daljnjih odgovora. Tako nije čuo niti odgovor Nikole Ivaniša: „Smiješno je ovo što je intendant rekao, zar ne pročelniče Šarar?!“, znakovito se Ivaniš obratio pročelniku za kulturu Ivanu Šararu, a onda i obrazložio da je upravo pročelnik prije njega sugerirao da bi dotičnu mladu glumicu trebalo angažirati u HNK „Ivana pl. Zajca“.
„Ne, nisam tražio nikakvo zapošljavanje već se raspitao događa li se išta s angažmanom te mlade glumice“, istaknuo je Nikola Ivaniš i rekao da PGS na raspravi ne iznosi teze i vrijednosne sudove već je samo „odčepio uši“ i saslušao one koji rade u kazalištu i žale se na brojne probleme. Ne, ne problematiziramo mi ovdje umjetničke dosege intendanta, već prenosimo informacije onih koji o tome nešto znaju i imaju kompetencije. A mi smo osnivači kazališta, njegovi vlasnici i valjda imamo pravo o njemu raspravljati, zaključio je vijećnik PGS-a.
Poslije sadržajne i na trenutke burne rasprave Gradsko je vijeće na kraju većinom glasova odbilo prihvatiti Blaževićevo Izvješće, a što samo po sebi govori o povjerenju vijećnica i vijećnika u intendanta!?