Pridruži se PGS-u i svojim djelovanjem unaprijedi naš zavičaj! Ispuni pristupnicu. |
Nismo bili ideološki obojeni, među nama je bilo ljudi svakakvog socijalnog, nacionalnog i vjerskog sastava. Povezivalo nas je to što smo znali da rastući nacionalizam treba suzbijati za dobro matičnih naroda i za razvoj društva. Zalagali smo se za jednakost za sve ljude. Bili smo liberalni, orijentirani prema poduzetništvu. Političkom rječnikom rečeno – bili smo lijevi liberalni pol, a to se zadržalo do danas.
PGS slavi 30. obljetnicu političkog djelovanja koja je u sjeni velike krize prouzročene pandemijom koronavirusa. No, za jednu regionalnu stranku to je izuzetan politički uspjeh. O usponima i padovima PGS-a razgovarali smo s jednim od stranačkih osnivača, dr. Nikolom Ivanišem.
Kada je krenula priča s osnivanjem Riječkog demokratskog saveza?
– Krajem 1989. godine bilo je savršeno jasno da je višestranačje nastupilo. Tko nije bio slijep, mogao je to vidjeti. A vidjeli su to i u Savezu komunista Hrvatske, bez obzira što je tamo bilo ljudi koji su htjeli da se višestranačje ne dopusti. Pobijedila je demokratska struja i višestranačje je uvedeno. Rijeka je u to doba imala sličan status kao i danas, kao i inače kroz povijest. Kada je bila dio Italije, bila je dio periferije pa je ni talijanska država nije razumjela. Mala digresija, priča oko Europske prijestolnice kulture pokazala je sličnu poziciju Rijeke. Očito je da ni Hrvatska dovoljno ne razumije Rijeku. Dakle, u krugovima u kojima sam se družio 1989. i 1990. godine počela se javljati ideja da bi Rijeka trebala izvorni politički pokret koji bi osigurao, neovisno o jugoslavenskom raspletu – znači hoće li ostati tadašanja država, hoće li se pretvoriti u konfederaciju ili će se Jugoslavija raspasti na samostalne države – da bi trebao politički pokret koji će štititi interese Rijeke i ovoga kraja. U toj grupi bilo je ljudi koji su se i tada bavili politikom, ali bilo je i onih koji se politikom nikada nisu bavili. U siječnju i veljači 1990. godine najbližu suradnici postali su inicijativni odbor za osnivanje stranke i odlučili smo osnovati Riječki demokratski savez.
Bez ideologije
Kako ste vi osobno ušli u tu priču?
– Sergej Gerc je bio prijatelj s trojicom braće Perić, odvjetnikom Radovanom, mojim kolegama liječnicima Reljom i Čedom. Oni su bili dobri privatno s Gercom i jedne večeri u mom dežurstvu Sergej Gerc je došao do mene. Relja Perić, on i ja smo dugo razgovarali o tome i zaključili da treba krenuti u realizaciju. U inicijativnom odboru bili su Franjo Butorac, potpredsjednik Izvršnog vijeća Rijeke, Josip Lulić, tadašnji tajnik Općine, odvjetnik Radovan Perić i dr. Vladimir Smešny, od poduzetnika Džoni Sokolaj i Muhamed Tokalić. Iako s nama nije nastavio, u toj fazi je zdušno za ideju bio i Petar Ćućo Grabovac.
Što je bila zajednička platforma koja vas je povezala?
– Naša zajednička platforma zvala se Rijeka. Nismo bili ideološki obojeni, među nama je bilo ljudi svakakvog socijalnog, nacionalnog i vjerskog sastava. Povezivalo nas je to što smo znali da rastući nacionalizam treba suzbijati za dobro matičnih naroda i za razvoj društva. Zalagali smo se za jednakost za sve ljude. Bili smo liberalni, orijentirani prema poduzetništvu. Političkom rječnikom rečeno – bili smo lijevi liberalni pol, a to se zadržalo do danas. Činjenica je da nam je većini lijeva ideja bila bliska, ali ne u ortodoksnom smislu.
Kada je stranka osnovana i tko su bili čelni ljudi?
– Prije osnivanja stranke inicijativni odbor je imao samo jednu konferenciju za medije koja je održana 6. ožujka 1990. godine, što je objavljeno u Novom listu dan kasnije. Naslov je bio »Savez ljudi dobre volje«, a podnaslov da se Rijeci nudi prvi put riječki program, od nadstranačke organizacije. Na presici smo bili Sergej Gerc, Franjo Butorac i ja. U Gradskoj vijećnici je 11. ožujka 1990. godine održana Skupština i izabran Izvršni odbor, a 13. ožujka 1990. godine je u Ministarstvu uprave Riječki demokratski savez, tada sa skraćenicom RDS, registriran. Izabran sam za predsjednika, potpredsjednici su bili Radovan Perić i Muhamed Tokalić. Josip Lulić, Franjo Butorac, Relja Perić, Igor Babić… su ušli u Izvršni odbor. Čekao nas je posao pripreme za prve izbore,
u čemu smo uspjeli. RDS je bio popularan i plijenio je pažnju jer su na našoj listi bili ljudi koji su bili poznati javnosti, recimo Vojo Radoičić, poduzetnik Darko First, Rade Marelić, intendat HNK Ivana pl. Zajca Drago Crnčević. Potpis podrške RDS-u dala je profesorica Radmila Matejčić, zatim Danilo Klem, kao i mnogi drugi građani na našem propagandnom štandu, kućici na Korzu, inače
u vlasništvu našega člana Aleksandra Popovića. Na prvim izborima dobili smo tri mandata, a naši prvi vijećnici su bili Marijan Turina, dr. Čedo Perić i moj brat Ivan Ivaniš koji je tada bio član SDP-a. Tijekom mandata su nam se priključili neki vijećnici Skupštine Općine kao što su Vladimir Cvjetan, Mandica Prpić Lalić i Milan Volf. Odmah moram naglasiti da smo zbog zakonskih izmjena RDS morali preregistrirati u stranku, a zbog čega smo izgubili iznadstranačku širinu koja je postojala na početku djelovanja. Ljudi koji se nisu htjeli baviti klasičnom politikom, distancirali su se od svega.
Vladimir Bebić
Vrlo brzo dobili ste i parlamentarni status, što je za regionalnu stranku bio velik uspjeh.
– Nismo bili jedina regionalna stranka u Hrvatskoj, prije nas je osnovan IDS, a nešto kasnije Dalmatinska akcija. Družili smo se, što je rezultiralo zajedničkim izlaskom na prve parlamentarne izbore u samostalnoj Hrvatskoj. U Hrvatskoj kao jednoj izbornoj jedinici dobili smo 3,27 posto i osvojili smo dva mandata u Saboru. U izbornoj jedinici Rijeka zapad prošao je Vladimir Bebić.
On je tada pobijedio prvog čovjeka riječkog HDZ-a Miljenka Kurobasu. Za nas je to bio sjajan rezultat. No, iz današnje perspektive je jasno da smo napravili jednu veliku grešku, a to je neulazak
Vladimira Smešnyja u Sabor. Jednostavno nije htio ići u Zagreb i mi smo svoje mjesto prepustili Dalmatinskoj akciji, odnosno Miri Ljubić Lorger. Nije nam bilo žao, to svjedoči i o političkim načelima na kojima smo funkcionirali, a koja su danas nezamisliva jer je teško vjerovati da bi danas itko ikome tako prepustio saborski mandat. To svjedoči koliko je među nama bilo dobro volje jer smo htjeli regionalizaciju Hrvatske, pa samim tim i Dalmacije. Teško se sjećati što su tada sve radili Dalmatinskoj akciji koju su uništili silom i represijom, u njihove prostorije je bila postavljena bomba, njihovi članovi su bili uhićivani i osuđivani, a ni za što nisu bili krivi. Prva loša stvar koja vam se dogodila bio je razlaz s Vladom Bebićem.
Zbog čega se to dogodilo?
– Vlado i ja smo kroz cijelo to vrijeme bili u dobrim i prijateljskim odnosima. Ali, Vlado je bio čovjek koji nije mogao funkcionirati po šabloni, nije bio čovjek za stranke. On je bio one man band, izuzetne hrabrosti, izuzetnog uma i čovjek koji je dokazao da se može biti hrvatski orijentiran, a u isto vrijeme tvrdi ljevičar. On je dao velik doprinos u razvoju demokracije i zbog toga sam mu uvijek zahvalan. Ali za nas kao stranku to nije bilo dobro jer smo dobili i onda izgubili mandat.
Postoji li neki konkretan povod za politički razlaz?
– Povod su bili neki njegovi istupi i njegovo političko djelovanje izvan stranačkih okvira, ali i političko koketiranje s tadašnjim Hrvatskim demokršćanima. Vlado je bio nespreman izvršavati političke stavove političkih tijela stranke. Bez obzira na sve i na njegov daljnji politički put, njegove zasluge za ovaj grad i za Hrvatsku su goleme. Zahvalan sam mu na svemu. Godinama smo održavali memorijalni turnir u briškuli i trešeti »Vladimir Bebić« kako bismo sačuvali uspomenu na njegovo ime i djelovanje. Mislim da ovaj grad treba imenovati ulicu njegovim imenom.
Politički ste morali djelovati na dvije fronte, na lokalnoj i na nacionalnoj, u nimalo jednostavnim vremenima. Kako je jedna regionalna stranka preživljavala da ne potone u politički ambis?
– Bilo je iznimno teško. To je bilo ratno vrijeme u kojemu su čelni ljudi stranke doživljavali prijetnje i neugodnosti. Možda je danas o tome deplasirano govoriti, ali bilo je tako. Jedan dan su nas proglašavali talijanašima, drugi dan smo bili zagovornici obnove Austro-Ugarske, a treći dan smo bili jugonostalgičari. Te etikete su nam lijepili u kontinuitetu. Bilo je to vrijeme specijalnog rata i bilo je teško zadržati ljude u stranci. Nisu svi ljudi Vlado Bebić i nemaju tu osobnu hrabrost. I meni su stizale brojne prijetnje, ali i ostalim čelnim ljudima. Nikada nisam zamjerao ljudima koji su se zbog toga pasivizirali. Naši članovi su bili na ličkom ratištu i tamo su doživljavali neugodnosti. Jedan naš član s Belvedera koji je po nacionalnosti bio Srbin, bio je dragovoljac. Zbog pritisaka je promijenio ime, poginuo je i leži u Aleji branitelja na Drenovi, a na njegovom grobu piše Anton Kelvin. Mi znamo kako se on zvao. Uvijek kod polaganja vijenaca odem do njegova groba i razmišljam o traumama koje je morao proživljavati. Sve smo to pregurali i zahvaljujući ozbiljnom političkom radu pozicionirali smo se kao respektabilan politički faktor. Uz to je išlo i mijenjane imena u RiDS, a onda se zbog načina političkog djelovanja i naših ciljeva osnovao i Primorsko-goranski savez – PGS. Zaslužni su za to Rade Marelić i Vladimir Smešny, predsjednici RiDS-a od 1991. godine do 1995. godine. U stranci imamo uokviren prvi plakat i sve teze s njega funkcioniraju i danas jer smo od prvoga dana jasno znali koji nam je politički smjer. Prigovarali su nam da smo se odmaknuli od Rijeke kao PGS, a na tom plakatu su u prvoj rečenici kao prostor našega djelovanja spomenuti Rijeka, Gorski kotar, Hrvatsko primorje i kvarnerski otoci.
Ulazak u Sabor Kada ste ušli u Sabor i što je to značilo za PGS?
– To je bilo 1995. godine. Bilo je jasno da je rejting SDP-a dosta slab, procjenjivalo se da bi se moglo dogoditi da SDP ne prijeđe prag. Mi smo u Rijeci dobro surađivali sa SDPom i Slavkom Linićem te Vladom Šepčićem. Dobili smo političku ponudu da koaliramo, a nama je pripalo šesto mjesto. Unutar stranke smo imali teške rasprave treba li na to pristati, a mi smo bili mišljenja da to treba
napraviti jer smo se profilirali kao lijeva regionalna stranka. Na listi je trebao biti Vlado Smešny, ali on se na tome zahvalio i priklonio se struji koja je tražila da ne idemo u koaliciju pod takvim uvjetima. Dugo se raspravljalo u Domu sindikata »Franjo Belulović«. Vrlo tijesno je prošla odluka da idemo u koaliciju. Budući da Smešny nije htio, prijedlog je bio da ja budem na listi. No, dobili smo mandat i te četiri godine u Saboru bilo je političko sazrijevanje sa sjajnim ljudima kao što su Ivica Račan, Snježana Biga Friganović, Željka Antunović, Milorad Pupovac koji je prošao na listi socijalista Silvija Degena. Tada smo stvarali uvjete za ono što se dogodilo 3. siječnja 2000. godine, a to je pobjeda na parlamentarnim izborima.
Koliko ste saborskih mandata odradili?
– Tri mandata. Mislim da sam činio sve i za naš kraj, ali i za lijevu političku opciju. Bilo je jako teško zbog nepovjerenja prema našem kraju, ali i teško je u to vrijeme bilo zalagati se za neke stvari koje su danas dio političkog standarda, kao što je jednakost građana. Na primjer, zalagao sam se za osnivanje slobodnih zona kako bi se olakšao razvoj riječke luke, a napali su me da se zalažem za put izlaska Rijeke iz Hrvatske. Sjećam se zalaganja za razvoj riječke bolnice i brojnih pokušaja opstrukcije jer su htjeli omogućiti drugima da nas preteknu kada je zdravstvo u pitanju. A u Rijeci je bio transplantiran prvi bubreg u Jugoslaviji, uvijek je ispred nas bio samo KBC Rebro. Svako naše javno istupanje stavljalo se u kontekst nekakvog autonomaštva. Kada smo tražili vraćanje građana srpske nacionalnosti izbjeglih za rata, bili smo državni neprijatelji. Sve se ipak smirilo nakon reintegracije Podunavlja. Moram istaknuti i veliku ulogu Dražena Budiše za stvaranje donekle demokratskog ozračja jer je smogao snage i potpisao Splitski sporazum s Ivicom Račanom. U šestorci nakon osvajanja vlasti se u mnogim stvarima nisam slagao s Budišom, ali moje poštovanje je prema njemu uvijek ostalo.
Što je dovelo do razlaza sa SDP-om nakon kojega se činilo da SDP jača, a PGS slabi?
PGS je konstatno jačao od osnutka pa do početka 2000-ih. Mi smo imali partnerski odnos, a na izborima 2000. godine sam bio drugi na listi, iza Slavka Linića. Postojala je politička spremnost
da se dođe do cilja kroz afirmaciju političkih saveznika, a što je bio način političkog djelovanja Ivice Račana. No, vremena su se mijenjala, a mi smo bili svjesni svoje političke snage. Bilo je teško naći zajednički jezik i na nacionalnoj i na lokalnoj razini. SDP nije bio spreman na popuštanja. Dio ljudi u PGS-u bio je spreman prihvatiti politički patronat starijeg brata prema mlađemu, da se slikovito izrazim, ali puno veći dio nas na to nije pristao. Došlo je do političkog razilaženja, a dio koji je bio za bezuvjetnu suradnju sa SDP-om je osnovao ARS. Oni u političkom smislu nisu ništa napravili i na kraju su se samoraspustili. MI s tim ljudima nismo nikada zaratili i vrlo brzo su bili uspostavljeni normalni ljudski odnosi.
Politički raskol
Vi ste nakon toga prešli u oporbene redove u Rijeci i izgubili parlamentarni status. Kako je to utjecalo na stranku?
– Nema političkog raskola koji stranci ne nanese štetu. Ni mi nismo bili iznimka. Svi naši čelni ljudi u lokalnim samoupravama ostali su lojalni stranci i odlučili smo ići dalje. Odlučili smo okrenuti stranicu u kadrovskom smislu i na čelo stranke dolazi Darijo Vasilić koji je vodi do danas. Na početku su neki tvrdili da ja iz drugog plana vodim stranku. To nije točno, a što je pokazalo vrijeme. Okrenuli smo novu stranicu i krenuli smo u pomlađivanje stranačkog članstva. Mislim da smo napravili pravi potez, a o čemu svjedoče rezultati zadnjih izbora. Danas smo pomlađena
i obnovljena stranka.
Kako je došlo do ponovnog približavanja SDP-u koje je rezultiralo koalicijom na zadnjim lokalnim izborima?
– Godinu dana pred izbore razmišljali smo o mogućoj koaliciji zbog političke karte Primorsko-goranske županije s prethodnih lokalnih izbora. To je karta koja je imala sve više plave boje u jedinicama lokalne samouprave koje je prije tradicionalno vodila lijevo-liberalna koalicija, u krajevima koji su antifašistički, s jakim poduzetništvom i koji imaju snažnu lokalnu primorsku pripadnost. To su Bakar, Kraljevica, Crikvenica, Novi… Ocijenili smo da treba ojačati lijevo-liberalnu koaliciju jer mi ne možemo nigdje drugdje biti.
Godinama ste funkcionirali kao žestoka oporba u riječkom Gradskom vijeću. Tko je kome prvi prišao?
– Svatko tko prati rad Gradskog vijeća, zna da naša oporbena pozicija nije bila pozicija koju imaju HDZ i desnica. Naši istupi bili su bitno drugačiji. Zalagali smo se za nešto što je bilo neostvarivo, a mi smo bili uvjereni da je ispravno. Puno smo govorili o reindustrijalizaciji jer smo ljudi ovoga grada koji pamte tvornice i kolone radnika. Nismo htjeli prihvatiti činjenicu da je okrenuta nova gospodarska stranica. Danas nam je jasno da je trebalo stvarati uvjete da Rijeka živi i od nekih drugih djelatnosti. Tada smo podcjenjivali mogućnost da Rijeka krene u pravcu turizma. Ta orijentacija se pokazala dobrom za ovaj grad. Kritizirali smo koncept Rijeke kao centra trgovine, a dobrim dijelom te kritike i danas stoje. Kritizirali smo i priču o »Galebu«, ali samo zbog toga što stoji i ne ide u bržu realizaciju. Za razliku od onih koji su tvrdili da »Galeb« treba potopiti. Našli smo se SDP-om vrlo jednostavno. Načelno smo imali dogovorenu koaliciju s jednim kadrovskim rješenjima. Pristupio mi je Obersnel i kazao da misli da bi najbolje bilo da prihvatim mjesto njegovog zamjenika. Prenio sam to Dariju Vasiliću, a on je odmah rekao da to treba prihvatiti jer smo znali da treba učiniti sve da naše političke vrijednosti ostanu dominantna politička paradigma u našem kraju. Presudila je odgovornost prema Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji.
Hoće li ta suradnja rezultirati vraćanjem parlamentarnog statusa PGS-u na sljedećim parlamentarnim izborima?
– Naša je ocjena da je naša politička pozicija stabilna i da nam pripada mjesto koje jamči vraćanje parlamentarnog statusa. Uvjereni smo da će tako i biti, a mogući scenariji su koalicija s IDS-om, koalicija sa SDP-om, ali i samostalan izlazak na izbore jer smo uvjereni da bi naša lista koju bi nosio Darijo Vasilić dobila povjerenje birača. Samostalni nastup nije naš cilj, ali sve će zavisiti od razgovora s našim prirodnim političkim partnerima, a to IDS i SDP jesu. Rezultati parlamentarnih izbora i nova politička konstelacija utjecat će i na suradnju na lokalnim izborima.
Politički kontinuitet koji nije plod slučajnosti
Jeste li vjerovali da će PGS opstati na političkoj sceni 30 godina?
– Stvarno je puno stranaka u Hrvatskoj koje su se pojavljivale i nestajale. Na početku nismo znali što nas čeka i koliko će naša politička priča trajati. Naš zadatak je bio da se borimo i da radimo na našim političkim ciljevima, a u stranci je uvijek bilo kvalitetnih ljudi koji su davali kredibilitet svemu tome. Naš politički kontinuitet nije plod slučajnosti, već napornog političkog rada koji su građani prepoznali. I političke dosljednosti na našim programskim načelima koja su nas okupila na početku, koja nas drže i koja nam jamče političku perspektivu. Silno sam zahvalan svim RDS ovcima, RiDS-ovcima i PGS-ovcima koji su omogućili da naš politički projekt i dalje živi. Nismo znali unaprijed da će tako biti, ali danas smo ponosni na sve što smo radili, a radili smo na dobrobit našega grada i našega kraja. Nakon 30 godina mogu reći plejadi ljudi koji se zovu Rade Marelić, Vladimir Smešny, Luciano Sušanj, Marijan Turina, Milivoj Brozina, Franjo Butorac, Josip Lulić, Biserka Čerina, Stevan Pejnović, Duško Sekulić, Radovan Perić, Branko Juretić, Miro Uljan, Dragan Balija, Marijan Pleše, Neven Komadina, Ana Trošelj, naravno i brojnim drugim, samo jedno veliko hvala. Kompletna politička platforma RDS-a, RiDS-a je u programu PGS-a, a brojni članovi RDS-a iz 1990. godine su i danas članovi PGS-a, na što sam iznimno ponosan.
Zbog koronavirusa je sve na kocki
Liječnik ste i zamjenik riječkoga gradonačelnika pa je nemoguće izbjeći pitanje o krizi zbog koronavirusa. Kakva je vaša procjena, što će biti u sljedećim danima?
– Ova kriza može ugroziti i grad, i državu, i Europsku uniju. Sve je na kocki. Još uvijek dio populacije smatra da će to riješiti medicina i lijekovi. Ne. Riječ je o pandemiji i ona je nezaustavljiva bez suzbijanja javnozdravstvenim mjerama i mjerama organizacije sustava. Hrvatska funkcionira u ovoj krizi jer ljudi koji vode Nacionalni stožer rade to dobro i svaka im čast. Pokazali smo spremnost i zrelost i pokazali smo da se znamo boriti da ova grozna situacija što lakše prođe. Nadamo se da ćemo uspjeti održati krivulju pandemije niskom pa makar se ona i produžila. Hrvatska je još jednom pokazala da dobro funkcionira u krizi.