Pridruži se PGS-u i svojim djelovanjem unaprijedi naš zavičaj! Ispuni pristupnicu. |
Nije trebalo dugo čekati da se obistine sve crne slutnje vezane uz početak rada plutajućeg LNG terminala u Omišlju na Krku.
Godinama su se, uglavnog bahato, predsjednik Vlade Andrej Plenković i tada resorni ministar energetike Tomislav Ćorić iz petnih žila upirali građane uvjeriti da ćemo zahvaljujući plutajućem terminalu imati jeftiniji plin, da će Hrvatska energetski, pa i financijski strašno profitirati tim projektom, papagajski su pričali o potrebi diverzifikacije dobavnih pravaca kao temeljnoj pretpostavci gospodarske stabilnosti Hrvatske i blablabla…
Dakako, radili su to potpuno svjesni da obmanjuju hrvatske građane i da njime, tim projektom, ustvari, i po cijenu nanošenja štete vlastitoj državi, rade u strateškom interesu nekog drugog i nekih drugih, u prvom redu SAD-a, a potom i Mađarske. I da Hrvatsku pritom stavljaju u vazalski položaj.
Ukazivali su i lokalni političari i struka i građani sve te godine na štetnost projekta, na njegovu nepripremljenost, na kršenja niza zakonskih odredaba u njegovoj realizaciji…, potpisivana je peticija, organiziran vrlo uspio prosvjed…, Vijeće Općine Omišalj i Skupština Primorsko-goranske županije jednoglasno su usvojili zaključak kojim se protive plutajućem terminalu… Uzalud!
Vlada Andreja Plenkovića ustrajno je izvršavala negdje drugdje postavljen joj zadatak i nije prezala ni pred čim da ga do kraja realizira: usvojena je, da se eufemistički izrazim, nestručna i „namještena“ Studija utjecaja na okoliš koja je potpuno izignorirala desetke argumentiranih prigovora i mišljenja struke i građana; isto je tako potpuno izignorirana činjenica da se plutajući terminal gradi u suprotnosti s prostorno-planskom dokumentacijom Općine Omišalj i Primorsko-goranske županije; u Saboru je silovana stvarna volja građana i zajednice izglasavanjem tzv. „lex LNG-ija“ kojim je suspendiran čitav niz zakona što reguliraju realizaciju jednog takvog projekta i, da ne nabrajam dalje, Vlada RH u potpunosti je izignorirala mišljenje zajednice, mišljenje građana Omišlja, otoka Krka i čitave Primorsko-goranske županije (osim nekolicine zastupnika koji su u Saboru digli ruke ZA „lex LNG“ i nije naodmet prisjetiti se tih imena: Josip Borić (HDZ), Ivan Kirin (HDZ), Anton Kliman (HDZ), Tomislav Klarić (HDZ) i Ermina Lekaj Prljaskaj (albanska, bošnjačka, crnogorska, makedonska i slovenska nacionalna manjina) koji su se jasno i nedvosmisleno izrazili PROTIV plutajućeg teminala.
I, da ne zaboravimo, Vlada RH pritom je potrošila više od 230 milijuna eura (oko milijardu i 750 milijuna kuna) javnog, dakle novca građana, što iz državnog, što iz proračuna EU, a manjim dijelom iz budžeta dviju državnih tvrtki.
A gdje smo danas, samo dva tjedna nakon, kako je to tada rekao Plenković, povijesnog otvorenja terminala? Odgovor na to pitanje možemo iščitati već iz dva naslova tekstova objavljenih u riječkom „Novom listu“- „LNG brodovi ukapljeni plin odvoze na azijsko tržište, a ne u Omišalj“ i „Po LNG tankeru gubimo milijun i pol kuna“.
Iza dva naslova kriju se informacije da je u Omišalj do danas uplovio tek jedan od četiri najavljena tankera, da po svakom tankeru što je zaobišao Krk država i građani izravno gube milijun i pol kuna gubitkom planiranih poslova niza domaćih tvrtki što pružaju usluge prilikom pristajanja, tijekom trajanja veza te po odlasku tankera. U dva tjedna, dakle, ostadosmo bez oko 4,5 milijuna kuna.
Priče odgovornih u tvrtki „LNG Hrvatska“ kako nedolaskom tankera ni država ni državne tvrtke ustvari ne gube ništa i da se, eto, ništa loše ne događa naprosto su šuplje jer, dakle, po njima neostvarivanje očekivanih poslova i, zamislimo, nedolazak iti jednog tankera u sljedećim mjesecima nikome ne bi nanio nikakvu štetu!? Kakva indolentnost, kakav izostanak bilo kakve odgovornosti!
Kao prvo, ogromna šteta već je nanesena samom realizacijom projekta, i ekonomska i ekološka, a da o ignoriranju volje građana i nametanju „demokratske sile“ i ne govorim, a, kao drugo, u mjesecima i godinama što sljede štete ćemo tek zbrajati, i ekološke i ekonomske.
Dakako, bit će zanimljivo zbrajati konačne brojke: od popunjenosti kapaciteta, a uvjeravaju nas da su puni kapaciteti od 2,6 milijardi prostornih metara plina rasprodani za sljedeće tri godine, preko financijskim ostvarenja do, što je svakom građaninu možda i najvažnije, obećanog smanjenja cijene isporučenog plina za hrvatsko stanovništvo. Kojeg, barem za sada, nema na vidiku.
I, da zaključim, neki od realizatora „povijesnog uspjeha“ već su nagrađeni za svoje su zasluge pa je, naprimjer, ministar Tomislav Ćorić preuzeo vođenje nacionalnog gospodarstva i održivog razvoja, a glavna operativka realizacije gradnje terminala i dojučerašnja direktorica „LNG Hrvatska“ za uspješno odrađen zadatak nagrađena je mjestom članice Uprave INA-e.
Primorsko goranski savez i ja osobno budno ćemo pratiti svaki detalj u funkcioniranju LNG terminala, stalno ukazivati na propuste, na svim se razinama boriti za ispravljanje očite nepravde i štete nanesene lokalnom stanovništvu, ali i svim građanima Hrvatske te inzistirati na preuzimanju svake vrste odgovornosti svih onih koji su nam mimo naše volje i mimo zakona servirali „plutajuću štetočinu“.
Nikola Ivaniš
U Rijeci, 11. veljače 2021.