Pridruži se PGS-u i svojim djelovanjem unaprijedi naš zavičaj! Ispuni pristupnicu. |
Problem je nastao kada su u to vrijeme s Europskom unijom ispregovarani za brodogradnju potpuno promašeni modeli. Nigdje u svijetu nema velike brodogradnje koja je privatna, naglasio je Ivaniš. Sabljak je dodao da Europska unija nikada nije inzistirala na privatizaciji već na restrukturiranju, a da je tadašnja vlada izabrala model.
Predsjednik riječkog ogranka Hrvatskih laburista Vedran Sabljak uvjetno je pozdravio policijsku akciju uhićivanja čelnih ljudi Uljanika.
– Tražili smo godinama unatrag da se licu pravde privedu odgovorni za nenamjensko, netransparentno i neodgovorno trošenje novca. Nažalost, akcija je zakašnjela i dimna zavjesa uoči ročišta na Trgovačkom sudu na kojemu će se odlučivati o stečaju 3. maja. Privedeni su osumnjičeni za nestanak 1,2 milijarde kuna. Što je s ostalih 35 milijarda koliko su razne vlade platile brodogradilištima i je li taj novac potrošen na odgovarajući način, odnosno na sanaciju brodogradilišta. Nije. Riba smrdi od glave, a ne od repa, a čini se da su se uhvatili repa. Očekujem da se istraga nastavi i prema vladi koja je morala pratiti proces restrukturiranja, a nije to činila, upozorio je Sabljak.
Na pitanje jesu li radnici imali predstavnika radnika u Nadzornom odboru 3. maja i tko je to bio i što je on poduzeo da zaštiti tvrtku od loših poslovnih odluka, Sabljak je odgovorio da je predstavnik radnika bio Juraj Šoljić.
– Predstavnik radnika je tvrdio da nije imao sve informacije, a kada je dobio sve podatke, izašao je u javnost s njima. Pozajmica 3. maja išla je Uljaniku u nekoliko tranši i to od samog početka. I ova vlada, kao i sve vlade, imale su sva izvješća iz kojih je bilo vidljivo da se sredstva troše nenamjenski, a dobivala ih je od Hrvatske brodogradnje-Jadranbroda, kazao je Sabljak. Novinare je zanimalo i zašto se radnici nisu bunili 2013. godine kada je Uljanik privatizirao 3. maj.
– U tom trenutku Uljanik je bio jedino rješenje jer bi 3. maj u suprotnom išao u likvidaciju. Država je sanirala sve dugove i predala 3. maj u potpunosti očišćen od financijskih dubioza. Vlada je morala znati što se događa i reagira. Ali nije to radila i sada nas čeka odluka na Trgovačkom sudu. Bojimo se da će se proglasiti stečaj, pesimist je Sabljak.
Počasni predsjednik PGS-a Nikola Ivaniš podsjetio je da nije 3. maj postao dio Uljanika jer je to htio.
– Postao je jer je to bila strateška odluka vlade, a 3. maj je predan s kompletnim sredstvima za restrukturiranje. Hrvatska vlada je oženila 3. maj za Uljanik, a da 3. maj nitko ništa nije pitao. Budući da je cijela ova priča odgovornost vlade, ona bi trebala donijeti odluku o nacionalizaciji 3. maja i razdvojiti sudbinu riječkoga škvera od Uljanika koji je u velikim dubiozama. Nije pošteno da žrtva, 3. maj, ima istu sudbinu kao krivac, Uljanik. I još jednom ponavljam – tko ugasi brodogradnju na Kvarneru, ostat će u povijesti zapamćen kao izdajnik nacionalnih gospodarskih interesa, naveo je Ivaniš. Na pitanje koja je vlada oženila 3. maj za Uljanik Ivaniš je pojasnio da je to bila vlada na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem.
– Konačnu odluku donio je tadašnji ministar Ivan Vrdoljak, HNS-ovac. Inače su HNS-ovci godinama bili za gašenje brodogradnje, a o čemu svjedoče izjave Radimira Čačića i tadašnje predsjednice Vesne Pusić. Problem je nastao kada su u to vrijeme s Europskom unijom ispregovarani za brodogradnju potpuno promašeni modeli. Nigdje u svijetu nema velike brodogradnje koja je privatna, naglasio je Ivaniš. Sabljak je dodao da Europska unija nikada nije inzistirala na privatizaciji već na restrukturiranju, a da je tadašnja vlada izabrala model.
Predsjednica riječkoga ogranka PGS-a Tea Mičić Badurina izrazila je nadu da se proces protiv čelnih ljudi Uljanika i 3. maja neće pretvoriti u politički po principu neka visi Pedro zbog toga što odgovornost snose i nadzorni odbori, ali i sama vlada. Mika Lamešić (Hrvatski laburisti) umirovljenik je 3. maja i poručio je da industrija i brodogradnja nemaju alternativu, zaključivši kako su uprave riječkoga i pulskoga brodogradilišta najodgovornije, ali da nisu jedine odgovorne.